Za svetot..

Ziveeme vo epoha na prazni angeli,
na tela beznadezni, svitakni i zapusteni,
likovi koi kruzat nad pocvi isuseni,
race za telo prikrepeni-nezelni za pomos.
Ziveeme vo predel
na koj mu nedostiga melanhonija,
zborovi nerealni, vetuvanja bezuspesni.
Niz veni necista krv
se gubi sekoja kapka sovrsenost,
molk, samo plac, kaenje za doaganjeto na svetov.
Pomogni mi da go smenam utroto,
da ja skrsam prokletata monotonija,
podadi mi raka i pogled so verba,
za uspeh i cel postignata.
Skini mi parce pajazina,
neka bide toa fustan,
a prasinata kruna moja ke bide,
pa da mozam jas da podaram nasmev-sekunda od rajot.
Da, nasmev! Nepoznam poim za obicniot covek...
Vistinska ljubov!
A ne samo trepet vo utrobata.
Sila! A ne samo muskuli.
Ziveeme vo epoha na prazni angeli,
dojdi da go smenime svetot,
na onie tele beznadezno svitkani.

P.S I'm from Macedonia:)